Treba nam građevinskog materijala.

Kada je Leo prvi put stigao u sklonište u Donjim Andrijevcima, njegovo nepovjerenje prema svijetu bilo je očito u svakom pokretu. Proveo je prve dane stisnut u najdaljem kutu boksa, s pogledom punim opreza i straha od svakog novog zvuka.
Znali smo da se povjerenje ne može požuriti. Naši volonteri provodili su sate jednostavno sjedeći pored njega u tišini, nudeći poslastice s otvorene ruke i dajući mu do znanja da je ovdje napokon siguran.
Iz tjedna u tjedan, mali koraci postajali su velike pobjede:
"Svaki pas nosi svoju priču i svoje ožiljke, ali uz dovoljno strpljenja i ljubavi, svaki od njih može ponovno pronaći radost."
Prošlog vikenda, nakon tri mjeseca oporavka i socijalizacije, Leo je otišao u svoj novi dom. Njegovi udomitelji javljaju nam da već ima omiljeno mjesto na kauču i da je jutarnja šetnja postala njegov najdraži dio dana.
Hvala svima vama koji podržavate rad skloništa — bilo kroz donacije, privremeni smještaj ili dijeljenje naših objava. Zahvaljujući vama, priče poput Leove dobivaju sretan kraj!